U nedavnom razgovoru s kolegama iz Agile Croatia, dotaknuli smo se potrebe da na neki način ustanovimo gdje se to Hrvatska nalazi kad je u pitanju agilni razvoj. Uvijek je ljudima interesantno uspoređivati se s drugima. Pa tako, gdje je Hrvatska trenutno po pitanju agilnog razvoja? Ili bolje rečeno, gdje se sve u Hrvatskoj danas koriste agilni principi? Moj odgovor je – ne znam. I čini mi se da je baš taj “Ne znam” dobra vijest. Jer, evo, ja koji sam doista poprilično uključen u “agilna” kretanja u Hrvatskoj, svako malo se iznenadim pronašavši neki novi primjer agilnog razvoja “u susjedstvu”. Najekstremniji takav iznenađujući pronalazak dogodio se prije nekoliko dana kad sam saznao da jedan drugi razvojni tim iz tvrtke u kojoj i sam radim, već neko vrijeme vrlo aktivno koristi alat po imenu Fitnesse (alat za acceptance testing), a ja do sada nisam imao pojma o tome. Da, znam da mi ne služi na čast, ali tako se dogodilo. I odlično je da agilni pristup u cijeloj našoj regiji izlazi iz anonimnosti. Bit će tu sada svega: razbacivanja buzzwordima, neispravne primjene, poplave tečaja i certifikata, lažnih propovjednika i tko zna čega sve ne, ali u osnovi je dobro da je tako. Pokrenulo se. I ima sve brži trend porasta.
Sigurno nisam prava osoba za upitati kada je i gdje agilni razvoj u Hrvatskoj pustio prvu klicu, ali na pamet mi dolazi vrijeme kada sam se ja “zarazio”. Negdje početkom 2009, kolega Ilica i ja smo grozničavo tražili načina kako spasiti jedan projekt u našoj tvrtki koji je sve više poprimao oblik kaosa. Developeri su bili na rubu živaca zbog nereda u dotoku zahtijeva, business strana je bila frustrirana kako sporo napredujemo i nitko zapravo nije bio zadovoljan. Ilica i ja smo na Internetu pronašli neke informacije o Scrumu, počeli grozničavo o tome čitati i pratiti i nekako sam dobio osjećaj kao da se pred nama otvorio cijeli novi svijet. U takvim trenucima gotovo da vas je sram što ste dio tog IT svijeta, a niste imali pojma da ljudi već dugo i uspješno koriste neke metode i prakse koje imaju priličan potencijal riješiti probleme s kojima se već dugo neuspješno borite. Obuzme vas taj neugodan osjećaj nestručnosti. Vrlo brzo smo odlučili isprobati Scrum na pilot projektu i rezultati su bili toliko dobri da nas je Scrum definitivno “kupio”.
Malo više od godinu dana poslije toga već smo imali neko iskustvo u primjeni Scruma i XP-a, ali još uvijek smo o tome raspravljali u relativno uskom krugu ljudi. Sada znam da je u to vrijeme u Hrvatskoj već bilo ljudi i organizacija s daleko više iskustva i širom primjenom, ali tada ih još nisam poznavao. Udruga Agile Croatia je bila to ljepilo koje nas je spojilo i omogućilo nam da učeći jedni od drugih još brže napredujemo. A Udruga je nastala u, blago rečeno, ležernoj atmosferi. Negdje u proljeće 2011, kolega Krešo i ja sjedili smo ugodno zavaljeni u kutu sale gdje se odvijao party jedne (uvijek) odlične korporativne konferencije. Niti brutalno loš stand-up komičar te večeri nije uspio ubiti jako dobru atmosferu. Pijuckajući tako i čavrljajući, predložio sam mu ideju o osnivanju agile udruge. To je bilo nešto što mi se već dan-dva prije motalo po glavi i činilo mi se da bi to bio dobrar nastavak suradnje nas nekolicine koji smo se u to vrijeme već strastveno time bavili i kao odlična prilika da prikupimo istomišljenike. Krešo je odmah prihvatio, te smo nekoliko mjeseci kasnije s kolegama Ilicom i Mihaelom u prostoru prazne pivnice s odličnim pivom osnovali Agile Croatia.
I tada, Udruzi su se brzo priključili i ostali agile entuzijasti kojima se svidjela ideja – Damir, Marko, Roko, Ivan i mnoštvo ostalih. Danas naša grupa na Linkedin mreži okuplja preko 300 ljudi i na to smo osobito ponosni. U Europi smo prepoznati kao organizatori vrlo uspjele regionalne Agile Adria konferencije, koja je na neki način postala perjanica našeg rada. No, od ove godine ćemo krenuti još jače – očekujte još bolju konferenciju, pravo istraživanje o agilnosti u Hrvatskoj i regiju, poticanje suradnje poslodavaca i sveučilišta, akademiju za developere i agile.hr s novim sadržajima. I baš taj, novi agile.hr je povod zašto pomoću ovog blog posta namjeravamo skinuti celofan s novog site-a. Namjeravamo ga učiniti blogosferom namjenjenom domaćoj agilnoj zajednici. Uredničku palicu odlučili smo povjeriti Marku Kebi, no kao pravi agilist (je li dovoljno cool ovaj buzzword?), Marko treba feedback od Vas. Pomozite mu savjetima, svojim blogovima, opažanjima ili kako god mislite da bi bilo učinkovito.
I na kraju bih se vratio na misao s početka teksta: Od svega što se događa oko Udruge puno je bolja činjenica da smo u pozitivnom smislu “izgubili kontrolu”. Više nema potrebe da Udruga vodi, nego imamo puno ugodniju dužnost – potpomagati i usmjeravati. Kako danas uživamo u činjenici da su agilni i Lean pristup u Hrvatskoj prestali biti “neozbiljni pristup za male projekte”, nadam se da ćemo u budućnosti dočekati vrijeme kada će agilnost i Lean postati istinski mainstream. U međuvremenu, s osobitim guštom, guramo dalje. Biti agilan često znači ići uz vjetar, ali na kraju se isplati. Vidimo se na jednom od druženja Udruge ili u opuštenoj atmosferi Agile Adria konferencije!
